ma dobro je, haj


10.07.2019.

Daj mi svoj auto i kljuc od stana

Pokusala sam mu objasniti zasto ne zelim da uselimo skupa, ali on to/me toliko ne razumije da stvarno nema fajde ni objasnjavati.
Ja volim biti sama, ja volim imati svoj mir i volim moci odrediti kad cu i kako cu s nekim dijeliti krevet, rucak, dorucak. Volim nemati obaveze prema nekome, pa bez obzira koliko to znacilo da sam sebicna. Volim doci s faksa ili s posla i nazvati upravo onu prijateljicu koju on ne podnosi. Volim sama i u miru bozijem zaspati i isto se tako i probuditi. Volim, u krajnjem slucaju, imati mjesto gdje je moja zadnja i gdje mogu otici kad se posvadjam sa njim i necu da ga gledam.
Mislim, nije da ne volim sve te stvari i sa njim, ali drugacije je jbg. I jesmo mi skoro dvije i po godine skupa (zestoko brdovite dvije i po godine da napomenem) ali brate, meni jos nije ni 24 godine i prosto nit zelim, no quiero, ich will es nicht, nit mogu napraviti jedan tako ozbiljan korak. I fakat me nije briga koliko tvojih prijatelja parova zivi skupa i otkada.

Inace, svekoliko moje blogersko pucanstvo, sta vi mislite o ovom useljavanju skupa i sta ti ja znam?

11.04.2019.

ko koga

Prijatelji: Hajde ironic napravi palacinke, doci cemo mi

Ironic: *kupi jagode, maline, slag i napravi 68 palacinaka*

Prijatelji: *ne dodju*
hvala drugovi, volim kad me volite

20.03.2019.

pa jel vas dosta

Ne znam da li sam ikada u životu imala toliko hrabrosti da na prvu okarakterišem nekoga kao dobrog ili zlog, labilnog ili jakog, introvertnog ili ektrovertnog, ali zato vi ne štedite. Puna usta govana i psihologije kao da ste svi bili u toj pički koja nas je svakog ponaosob rađala.
i neiživljeni ste za to, i nenadležni, i nedostojni, pa i nekulturni i nevaspitani, jebo ga dan više da ga jebo

27.02.2019.

I TOLD YOU SO

sve što ti poklanjam
je pjesma,
još nenapisana.
i moja ćutanja,
zla nedorečena.
i ruke,
koje pružam
u zaborav.

Nekada, kao recimo u ovom trenu, toliko ne vidim smisao da mi se ne da disati. Nekada to ne mogu ni progutati ni potisnuti, pa razmišljam o tome kako sam tužna i u isto vrijeme pokušavam pregristi jezik i ćutati jer se osjećam kao nezahvalno derište.

14.02.2019.

Glupaca

Zovite me Ceca jer sam sve lepo upropastila.

kako sam samo nevidjeno, uzasno, nenormalno glupa. Koliko se trenutno mrzim ne mogu ni opisati. Fuj

02.02.2019.

crtice

Losing my reflection in the water

Chasing my complection in the tide

Keeping all my secrets in the cold cold wind

I can hear you calling in the night

Home, keep hold of my heart

And I'm trying to find a way


- Voljela bih sjesti i napisati bas dugacak, tragican, poetican, suze-na-oci post o tome kako se osjecam, da napokon sve vidim na papiru "iz pticje perspektive", al nit osjecam sama sebe nit mogu sklopiti tri povezane recenice, a gdje jos i da su ugodne za citati

- Koliko si ti samo zlobna prema meni. Koliko si samo jebeno zlobna. Al nema veze, mozemo se oboje igrati. Jedna stvar koju volim kod sebe je to sto kad me jednom prestane biti briga, prestane bas zauvijek. Nije da cu gledati da ti ga uceram gdje god mogu, cak stavise i pomoci cu ti, ali me jednostavno *nece biti briga* Mozebit glupo od mene, ali sam se zakacila na tu jednu recenicu i nema teoretske sanse da ja to halalim. Bas onako eye opener. Mislim, nije da nisam prije shvatala stvari, al upalim ignore i vozdra. Nema vise. De da vidim dokle ces.

- kolko sam ruzna suncetipoljubim, strah me gledati se u ogledalo matere mi


Stariji postovi