ma dobro je, haj


11.03.2017.

digni ruku

Volim za sebe reći da sam liberalna, progresivna i ine lijepe stvari (jebavat ga, ko će me pohvaliti ako nećemo mama i ja). I stvarno mogu i da ne trepnem na svakakve sklonosti i fetiše, ali jedna stvar mi nikad neće biti jasna. Šta ti se koji kuki mora desiti da odeš studirati "environmental science sa tačkom težišta na nacionalnoj ekonomiji". Kakvi su to estakvirulah afiniteti, bože moj jedini. I kad smo već kod toga, šta se to radi tamo kad je tako teško? Ne žale se elektrotehničari ni medicinari (a bome ni ja, hehe) koliko se ovi žale. To s predavanja, to su prakse, laboratorije, drži- ne daj. Ispiti su najgori i najteži na svijetu i nikome nije jasno kako oni to sve preživljavaju. "Imala sam ja informatiku. Turing mašina? Pa turira hehe"
S pozitivne strane, nakon tri sedmice bolovanja, napokon mogu reći da sam živa i zdrava (iako me iz nekog razloga probada sedmo rebro s desne strane i gugl kaže da je vjerovatno rak). A mogu i reći da sam upoznala vrlo vjerovatno najslađu i najpozitivniju osobu na ovome svijetu koja me iz dana u dan sve više oduševljava :)
A locirala sam i neku prodavnicu stripova, pa da jednom blogeru odem kupiti poklon jer napokon mogu iz kuće (biće do aprila, majke mi. računaj ga kao rođendanski 2018) :D
Eto, to bi bilo to, jel. Čisto da znate da sam živa :D
Pozdrav narode, čitam vas sviju iako ne pišem baš :D

22.02.2017.

Uppsalalaaa

"Htio sam te vidjeti i onda sam pomislio zasto da cekam, pa sam rezervisao let za treci mart" <3

04.02.2017.

dvadeset i dva

Malo je glupo cestitati rodjendan koji se vise ne slavi. Mislim, ne mozes reci sretan rodjendan jer kako ce ikada biti sretan, kome ce biti sretan. Tvojim roditeljima? Tvome bratu, mozda? Onome koji mi se tresao na ramenu onaj dan u parku? Kome ce taj dan ikada vise biti sretan?
Nekada sam utjehu pronalazila u pisanju. Pisala bih ti za rodjendan, godisnjicu ovu ili onu, za sve praznike. Bilo mi je lakse upakovati emocije u tuzne rijeci i epitete, pa na taj nacin traziti olaksanje. Ali nemam vise volje, stvarno nemam. Prosto mi je premalo rijeci ostalo da opisem sve sto osjecam, a osjecam previse. Covjek bi pomislio da ce s vremenom biti lakse, ali nije. Za svaku sitnicu koju zaboravim javlja se osjecaj krivnje, pa ocaja, onda panika, pa opet krivnja i tako u krug. Ne mogu, ne mogu, ne mogu to opisati.
Eto, prijatelju, jos jedan. Ovo je onaj za koji si trebao raditi vec barem trecu tetovazu i kupiti sam svoje prvo auto. Da je sve islo po planu, ne sumnjam da bi uspio. Tebi, ako te jos negdje ima, neka je sretan. Ovdje kod mene ce se slusati bryan adams, bar nekako da se obiljezi.
volim te

26.01.2017.

who knew

Za devet dana će biti cetvrti februar dvije hiljade i sedamnaeste godine i tvoj dvadeset i drugi rođendan. Kako to sve smiješno izgleda ovako slovima napisano. Bože, bože, koji je ovo već rođendan da ga ne čekamo ja i ti zajedno.
Evo naručila sam neku knjigu na amazonu, stigla mi je u ponedjeljak. Baš se čini pravo dobra. Posudila bih je i tebi, ali je na njemačkom, a ti mrziš njemački. To jest, ti si mrzio njemački te godine kad smo pričali o tome. Do sada bi ga vjerovatno pričao puno više od bosanskog i ne bi ti smetalo kad se meni omakne "šajze". Ili bi. Ne znam, ne mogu znati, nikad neću saznati.
Da mi te je vidjeti, barem na sekundu. Velikog, starijeg, s drugom frizurom, dvije-tri tetovaže, gitarom preko ramena i zelenim očima. Opuštenog, nasmijanog, divnog, savršenog, netaknutog.
Fališ mi, fališ mi, tako mi nenormalno fališ. I dan-danas ja nisam preboljela što te nema. Nema te da slušaš kakav mi je bio dan, nema te da mi daješ savjete, nema te da mi govoriš da se smirim, nema te da me zagrliš kad mi je teško, nema te da mi nedostaješ zato jer te nisam vidjela tek par dana.
Htjela sam napisati nešto srceparajuće i lijepo kako zaslužuješ, ali trenutno ne mogu. Misli mi lete jedne preko drugih, muka mi je od sebe i od svijeta i samo mi se plače. Nema ni veze, "šta bi ti, nije ti rođendan hahah"
Eto, samo da ti kažem da i večeras mislim na tebe i da mi nedostaješ i da u subotu nazdravljam za tebe i tvoj rođendan. A poklon ćeš dobiti četvrtog. Promise :)

16.01.2017.

The number of the beast

7 vise nije poraz, gadjenje i mrznja. 10 je sada jos vise poraza, jos vise gadjenja i mrznje. 10 je sva proslost skupljena u jednu bolnu tacku. 10 je ona ruka s potrganim ligamentima nakon 5 sati odbojke. 10 je svaki podsmijeh ikad. 10 je svako ne moze i svako jesi li. 10 je svaki pareo i peskir na plazi. 10 is the new 108. 10 10 10 10, bozeeee.
Ne vrijedi plakati, a nemam ni volje. Nemam ni strpljenja vise. Dopizdilo mi sve. Te cekaj, te se odrici, te gledaj druge, te misli na taj jedan cilj. Radi, radi, radi i opet kuki. Nista, nula, zip. Momenat kad skontas da je dosta, da se sad mozes malo valjati u samozadovoljstvu i sreci, sve ode u mp3. Nece moci ove noci. A samo jer si se usudila pomisliti na tako nesto, vracamo te trecinu jebenog puta i zivo nas libo hos moci opet i kako.
Pa jeeeeeebem ga ja, aaaaaaa
haj bar ostalo valja. Pitanje je samo do kada ce, jer iz iskustva zakljucujemo da je sve to vezano i da se mozes slikati ako samo jedno krene kako ne treba. A krenulo je

06.01.2017.

tako je majstore, rimuj kratko sa kratko

Među zidovima ovim
gromade teške
stiskale mi grudi
lagano, tiho
duša mi se budi

Ne podnosi više žal ili tamu,
depresiju kao muzu.
Osuđena na slobodu,
noću se smije i plače,
od veselja rida,
pa onda izlazi
iz smrznutih prstiju
zvijezde da cijedi.

A sama je postala tempirana bomba
i pita se kad li će da eksplodira
Pa da pjeva o vlastitom porazu
i snobovskim razmišljanjima.
stvara iluziju da je niko ne dira

Ali opet, svi su tu
i ništa ne podsjeća na one dane
u istome trenu, smrkne mi i svane
a sve bez sjena onih vremena
bez osjećaja, zvuka i boje

Kao tkanine što lagano se kroje
tako moje misli dišu
i nastajem
u sebi, duboko
gdje stihovi ovi se pišu

i brišu, pišu, brišu...


Stariji postovi