ma dobro je, haj


17.08.2017.

xyx

Nema smisla da se ja sad nađem ljudima govoriti šta je i kako je, objašnjavati, natezati se niti ispravljati krive drine. Pusti ih nek rade šta hoće, a ti u miru provedi ovo malo vremena ovdje i kud koji mili moji. Džaba ti je biti u pravu ili tjerati stvari na čistac ako će to dovesti do toga da sutra jedva imaš s kim kafu popiti.
Ne dotiče me ništa previše. Našla sam dobru muziku i gledam filmove, izlazim s ljudima ali se apsolutno ne nerviram kad se "uspremeću" (najbolji izraz u zadnjih mjesec dana, majke mi). Ono, lijepo mi
Iz tog razloga i ne pišem često ovih dana iako se dešava dovoljno stvari o kojima bih inače željela pisati. Imam taj neracionalni osjećaj da će mi se rasplinuti taj mjehurić gdje sam skoro pa dovoljna sama sebi (u biti sam sretno što nisam jer sumnjam da mi be to dovelo do neke sreće).
sad će mi rođendan. pravo se nešto veselim :D
Turneja mi počinje još malo; 3 sedmice, 5 država, 11 gradova i ruksak na leđima. :D

04.08.2017.

xy

imam ozbiljne sumnje da je jedna djevojka s posla blogerica. Rekla bih boemica, al ona je u dojčlandu, eventualno u crnoj gori i ne može nikako biti :D

03.08.2017.

no lies

Ako ne govoriš Eeeeemino ili Aaaaaajlo, zašto misliš da je Uuuuuno pravilno? Ime ima tri slova, izgovori ga kao tri slova. Ime završava na a, nikada neće biti o. I rijeka se izgovara kratko. Filen dank.
Mjesec dana internshipa završava sutra i napokon mogu ići kući. Bjež bolan, em mi naporan ovaj grad, em mi je ljeto ionako kratko i ne da mi se trošiti ga na heftanje papira 10 sati dnevno. Doduše jučer smo dobili zanimljiv projekat, pa mi je pomalo žao što ne mogu na tome raditi, ali bože moj.
Ovu čitavu godinu mi je imunitet generalno otišao gdje nije trebao, pa osim što sam pola godine bila nikakva, imala sam jedno mali milion herpesa. Neki dan opet, usta su mi bila minimalno tri puta veća nego što bi trebala biti, izgledala sam kao žrtva botoksa. Fuj jbt
Još jedan razlog što jedva čekam ići kući je da čujem svih 30 slova abecede. Č, ć, ž, š, đ i dž postoje s razlogom i ne može biti proizvodžać (u najboljem slučaju) NI-KA-KO. Štos mi je tjerati sarajlije da govore četiri čavčića na čunčiću čučeći cijuču, al neče da suradžuju nikako :(
Je li moguće da nakon toliko mjeseci veze tek me sad počnu hvatati leptirići, hoće li se javiti neće li, kad je odgovorio i to.. Plakala sam na aerodromu kad smo se pozdravili i onda sam ostatak dana uglavnom šmrcala i plakala, s jednom pauzom da pojedem sendvič. Plačipička.

Imam neki osjećaj da sam nešto negdje zeznula, pa makar.


Još sat i po ovdje sjediti..

11.07.2017.

Pijaca masakra (to nedime, svaka ti je kako treba)

U dvadesetogodisnjoj neumornoj borbi Islamske zajednice i vrha narodnjacke bosnjacke politike, Srebrenica je postala najmocnije oruzje bosanske i srpske pozicije gradeci ogromno stratesko, propagandno, politicko, kulturolosko i ekonomsko uporiste zapadnobalkanske tranzicije na kojoj bi pozavidjele sve drzave sa trenutno nezavrsenim pitanjima iz postnacisticke i postsovjetske ere. Pitanje Srebrenice prenosi se od krajnjeg zapada do krajnjeg istoka planete, dobiva na znacaju u ponovnom utvrdjivanju gradiva svake nove godisnjice, dok se svaki segment kriticke bibliografije nakon rata o ovom dogadjaju stavlja u ladicu. Prosto je nemoguce povjerovati da najinertnija evropska omladina pokazuje najvise interesa kada je u pitanju ovaj dogadjaj (onda kada on postane novinarski primat u mjesecu julu), za razliku od svih ostalih visecih socijalnih pitanja, a sama manifestacija nikad ne dobiva na dostojanstvu i ozbiljnosti. Ne daje se, niti je relevantan bilo kakav humanisticki poziv obiljezavanja ovog dogadjaja, tek nesto malo opozicionarskih vijesti daje poneke dokaze o bogacivanju neprimjetnih pojedinaca dok se svako investiranje u privredni razvoj ove sredine desava potpuno suprotno rijecima uticajne probosnjacke oligarhije. Jasno je samo da praznicenja ne manjka, a upute kako ovakvo osjetljivo pitanje dovesti na ozbiljnu politicku i nacionalnu crtu - nema.

25.06.2017.

Cheers elephant

Kad vidim kako bivsa ljubav ima odlicne plejliste na spotifaju pomislim da mozda i nije papak i pozelim se druziti sa njim, al onda skontam da je taj brod otplovio i jebi ga. Samo nek su mu liste na public, da ja ne moram pucati ovdje
Podilaze me trnci svaki put kad mi spomene svoje planove koji sad ukljucuju i mene i tako mi je zao sto ne pisem o svemu sto se desava, ali prosto ne mogu srediti misli i koncentrisati se dovoljno dugo da nadjem savrsene rijeci.
Sto ne volim glasne ljude u citaonicama. Haj van pa radi sta hoces, gdje si se ovdje nasao derati iz petnih zila, imam hiljadu ispita za pripremiti odrobijat cu te necu trepnuti.
Sve je tako simpaticno i slatko aaa ne mogu. Odbrojavam dane i smisljam sta cu mu pokazati kad dodje u sarajevo :)

18.06.2017.

rhtrth

Imala sam negdje antijev post spremljen, ali ga sad ne mogu naći. Počinjao je nekako sa "niko ne zna koliko sam, a koliko usamljen mogu i znam biti" baš nešto često o tom postu razmišljam ovih dana.
Postoje na ovome svijetu neke nedefinisane tišine. Ponekad mi se čini da su one sve za šta mogu reći da je stvarno i nepogovorno moje. Odgovaraju mi, griju mi praznu dušu i olakšavaju joj teret. Baš znam sa njima.. I ja sam nekada tako pusta i nedorečena, ali to je okej jer mi je, isto tako nekada, dovoljno da uronim u svoju tišinu i dopustim joj da me zagrli i zarobi, da izmedju nas ne ostane niti jedan jedini atom prostora. I sve je okej dok me odjednom nešto ne presječe u grudima. Ne možeš ni udahnuti ni izdahnuti. Ne možeš stisnuti zube i mišiće zgrčiti u osmijeh, a ne možeš se natjerati da opet plačeš. Pa onda zaledim i tijelo i misli i vrijeme. Pogledom prelazim po nepoznatim i neprijateljskim licima i mjestima, a pogled mi uzvraća samo.. ništa. Samo tišina i praznina. Kako znaju iznenaditi čovjeka, učiniti da se osjeća tako tuđim i bezvrijednim. Polako mi te niti ničega stežu srce koje cvili poput djeteta i, i, i.. opet ništa. Zaspim i kad se probudim novi je dan i samoća se vuče po ćoškovima moga bića i čeka da je pretvorim u blagoslov ili kletvu.


Stariji postovi