ma dobro je, haj


04.02.2017.

dvadeset i dva

Malo je glupo cestitati rodjendan koji se vise ne slavi. Mislim, ne mozes reci sretan rodjendan jer kako ce ikada biti sretan, kome ce biti sretan. Tvojim roditeljima? Tvome bratu, mozda? Onome koji mi se tresao na ramenu onaj dan u parku? Kome ce taj dan ikada vise biti sretan?
Nekada sam utjehu pronalazila u pisanju. Pisala bih ti za rodjendan, godisnjicu ovu ili onu, za sve praznike. Bilo mi je lakse upakovati emocije u tuzne rijeci i epitete, pa na taj nacin traziti olaksanje. Ali nemam vise volje, stvarno nemam. Prosto mi je premalo rijeci ostalo da opisem sve sto osjecam, a osjecam previse. Covjek bi pomislio da ce s vremenom biti lakse, ali nije. Za svaku sitnicu koju zaboravim javlja se osjecaj krivnje, pa ocaja, onda panika, pa opet krivnja i tako u krug. Ne mogu, ne mogu, ne mogu to opisati.
Eto, prijatelju, jos jedan. Ovo je onaj za koji si trebao raditi vec barem trecu tetovazu i kupiti sam svoje prvo auto. Da je sve islo po planu, ne sumnjam da bi uspio. Tebi, ako te jos negdje ima, neka je sretan. Ovdje kod mene ce se slusati bryan adams, bar nekako da se obiljezi.
volim te

26.01.2017.

who knew

Za devet dana će biti cetvrti februar dvije hiljade i sedamnaeste godine i tvoj dvadeset i drugi rođendan. Kako to sve smiješno izgleda ovako slovima napisano. Bože, bože, koji je ovo već rođendan da ga ne čekamo ja i ti zajedno.
Evo naručila sam neku knjigu na amazonu, stigla mi je u ponedjeljak. Baš se čini pravo dobra. Posudila bih je i tebi, ali je na njemačkom, a ti mrziš njemački. To jest, ti si mrzio njemački te godine kad smo pričali o tome. Do sada bi ga vjerovatno pričao puno više od bosanskog i ne bi ti smetalo kad se meni omakne "šajze". Ili bi. Ne znam, ne mogu znati, nikad neću saznati.
Da mi te je vidjeti, barem na sekundu. Velikog, starijeg, s drugom frizurom, dvije-tri tetovaže, gitarom preko ramena i zelenim očima. Opuštenog, nasmijanog, divnog, savršenog, netaknutog.
Fališ mi, fališ mi, tako mi nenormalno fališ. I dan-danas ja nisam preboljela što te nema. Nema te da slušaš kakav mi je bio dan, nema te da mi daješ savjete, nema te da mi govoriš da se smirim, nema te da me zagrliš kad mi je teško, nema te da mi nedostaješ zato jer te nisam vidjela tek par dana.
Htjela sam napisati nešto srceparajuće i lijepo kako zaslužuješ, ali trenutno ne mogu. Misli mi lete jedne preko drugih, muka mi je od sebe i od svijeta i samo mi se plače. Nema ni veze, "šta bi ti, nije ti rođendan hahah"
Eto, samo da ti kažem da i večeras mislim na tebe i da mi nedostaješ i da u subotu nazdravljam za tebe i tvoj rođendan. A poklon ćeš dobiti četvrtog. Promise :)

16.01.2017.

The number of the beast

7 vise nije poraz, gadjenje i mrznja. 10 je sada jos vise poraza, jos vise gadjenja i mrznje. 10 je sva proslost skupljena u jednu bolnu tacku. 10 je ona ruka s potrganim ligamentima nakon 5 sati odbojke. 10 je svaki podsmijeh ikad. 10 je svako ne moze i svako jesi li. 10 je svaki pareo i peskir na plazi. 10 is the new 108. 10 10 10 10, bozeeee.
Ne vrijedi plakati, a nemam ni volje. Nemam ni strpljenja vise. Dopizdilo mi sve. Te cekaj, te se odrici, te gledaj druge, te misli na taj jedan cilj. Radi, radi, radi i opet kuki. Nista, nula, zip. Momenat kad skontas da je dosta, da se sad mozes malo valjati u samozadovoljstvu i sreci, sve ode u mp3. Nece moci ove noci. A samo jer si se usudila pomisliti na tako nesto, vracamo te trecinu jebenog puta i zivo nas libo hos moci opet i kako.
Pa jeeeeeebem ga ja, aaaaaaa
haj bar ostalo valja. Pitanje je samo do kada ce, jer iz iskustva zakljucujemo da je sve to vezano i da se mozes slikati ako samo jedno krene kako ne treba. A krenulo je

06.01.2017.

tako je majstore, rimuj kratko sa kratko

Među zidovima ovim
gromade teške
stiskale mi grudi
lagano, tiho
duša mi se budi

Ne podnosi više žal ili tamu,
depresiju kao muzu.
Osuđena na slobodu,
noću se smije i plače,
od veselja rida,
pa onda izlazi
iz smrznutih prstiju
zvijezde da cijedi.

A sama je postala tempirana bomba
i pita se kad li će da eksplodira
Pa da pjeva o vlastitom porazu
i snobovskim razmišljanjima.
stvara iluziju da je niko ne dira

Ali opet, svi su tu
i ništa ne podsjeća na one dane
u istome trenu, smrkne mi i svane
a sve bez sjena onih vremena
bez osjećaja, zvuka i boje

Kao tkanine što lagano se kroje
tako moje misli dišu
i nastajem
u sebi, duboko
gdje stihovi ovi se pišu

i brišu, pišu, brišu...

17.12.2016.

..

Uvijek je neko pametniji od tebe i vidi što ti ne vidiš. Čekaj malo, sestro slatka, 20 i kusur ti ljeta, gdje si ti požurila.
Priča na priču, klinac ću dobiti, al haj. Baš glupo prođe noć. Nisam se ljubila (a zbog toga sam došla), al sam zato izgubila dva eura na black jacku (nisam zbog toga došla). Em što mi ovaj love interest vazda dobija (12.5 zaradio, sunce mu ne jebem) em što onda objašnjava svima kako treba igrati "statistisch gesehen...." A MARŠ U PM, i ti i statistika. a nikako da nađem adekvatan prevod za "začepi il ću te odrobijati". Nije mi ni što gubim, već što od njega gubim :(
Također sam doživjela najhladniji rastanak na ovome svijetu. Čitavu večer mi opisuje ona slika kad onaj mali iz malcolma kaže "I expect nothing and I'm still let down" Al haj nek je i to napokon iza mene da odahnem..
Biram danas salatu da mi stavi na veggie burger i kaže prijatelj "pa jebem mu mater, šta biraš pola sata koje ćeš povrće na povrće" tako i jes šefe i izaberem mozzarellu xd

07.12.2016.

Jeste sestro, sve se razumijemo

"aj ironiče, ovaj semestar je takav da ja po pet sati dnevno sjedim i plačem"


Stariji postovi