ma dobro je, haj


14.05.2019.

sedmi mjesec

Moja sreca, donekle, ne zavisi od ljudi oko mene. Jeste, postoje ti neki ljudi kraj kojih sam topla, mekana i mazna, kraj kojih se smijem i pripadam. I ja da mogu da biram, birala bih da sam takva citav zivot, pa makar i zrtvovala sve one sate samoce za koje uvijek tvrdim da mi trebaju. Ali i sa njima i bez njih u meni ostaje nesto tuzno. Maleno, usamljeno i zalosno na nekom atomskom nivou. I neka ga, sta god da je.

Bez ove moje tuge ja ne bih bila ja. Interesantno, stavise fascinantno je koliko me je oblikovala. Koliko mi je veza i vezica, prijateljstava, poznanstava i sta ti ja znam, jednom rjecju odnosa, propalo bas zbog te sveprisutne tuge i straha. S vremena na vrijeme se pogledam u ogledalo i usudim se na glas reci da sam tuzna, pa mi se odmah potom u grudima nesto stegne. Toliko je ljudi na svijetu bez roditelja, djece,sa bolestima ovim ili onim i na njima se vidi da se vesele svakom novom danu, a ja odvijek zdrava i sa svime na svijetu se uhvatim da ponekad mastam da me nikada nije ni bilo, ovako drugacije i potrgane.

Nekada, kad setam sama, jedem sama ili jednostavno postojim sama, u grudima mi se napuse balon i moram paziti da ne odlebdim skupa sa njim jer sam sama i iz nekog nepoznatog razloga u tom odredjenom momentu, to me cini nevjerovatno sretnom.


Sunce, postoji razlika izmedju mene i svih ostalih ljudi u tvome zivotu. I ti ces tu razliku da pronadjes u izgledu, ponasanju, nacinu na koji ste se upoznali, razmisljanju ili bilo kojoj drugoj, pogresnoj stavci. Razlika izmedju nas sviju je toliko tanana i skoro nevidljiva da je osoba poput tebe nikada ne bi ni mogla primijetiti.
Uzecu minut pauze za malu digresiju i reci ti da se u meni sve probudi kada mi se javis, da se nocima uspavljujem tako sto sklopim ruke i pustim se da ponovo prozivim sve nase zajednicke trenutke, da imam playlistu pjesama posvecenih samo tebi, da cinis da kraj tebe zaboravim na taj sicusni tuzni dio sebe i cinjenicu da skoro pa i nemam s kim kafu popiti, da pamtim svaki minut, svaki pogled, svaku rijec, svaki potez ama bas sve sto ima veze s tobom. I da, na koncu konca, nijedna od tih stvari nije bitna.

Nije bitna zato jer ti ne shvatas koliko su takve stvari bitne.

Nije bitna zato sam se ja i prije susretala s takvima kao ti, ali ti prvi i posljednji put vidis nekog kao sto sam ja. Eto to je ta razlika izmedju mene i tebe i mene i svih njih. Ja bih ti mogla dati nesto sto nikada u zivotu nije bilo tvoje; spoznaju da nekoga imas u potpunosti, da je neko bezuvjetno, bezrezervno samo i jedino tvoj. Ja bih ti mogla dati i toplinu i njeznost i sve sto ni ne znas da ti treba. Sve to mogu i sve to bih znala, ali takodjer sve vise uvidjam da nije vrijedno truda jer ti me nikada nisi i nikada neces smatrati dovoljno dobrom za tvoj svijet.

I to je.. okej

11.04.2019.

ko koga

Prijatelji: Hajde ironic napravi palacinke, doci cemo mi

Ironic: *kupi jagode, maline, slag i napravi 68 palacinaka*

Prijatelji: *ne dodju*
hvala drugovi, volim kad me volite

20.03.2019.

pa jel vas dosta

Ne znam da li sam ikada u životu imala toliko hrabrosti da na prvu okarakterišem nekoga kao dobrog ili zlog, labilnog ili jakog, introvertnog ili ektrovertnog, ali zato vi ne štedite. Puna usta govana i psihologije kao da ste svi bili u toj pički koja nas je svakog ponaosob rađala.
i neiživljeni ste za to, i nenadležni, i nedostojni, pa i nekulturni i nevaspitani, jebo ga dan više da ga jebo

27.02.2019.

I TOLD YOU SO

sve što ti poklanjam
je pjesma,
još nenapisana.
i moja ćutanja,
zla nedorečena.
i ruke,
koje pružam
u zaborav.

Nekada, kao recimo u ovom trenu, toliko ne vidim smisao da mi se ne da disati. Nekada to ne mogu ni progutati ni potisnuti, pa razmišljam o tome kako sam tužna i u isto vrijeme pokušavam pregristi jezik i ćutati jer se osjećam kao nezahvalno derište.

14.02.2019.

Glupaca

Zovite me Ceca jer sam sve lepo upropastila.

kako sam samo nevidjeno, uzasno, nenormalno glupa. Koliko se trenutno mrzim ne mogu ni opisati. Fuj

02.02.2019.

crtice

Losing my reflection in the water

Chasing my complection in the tide

Keeping all my secrets in the cold cold wind

I can hear you calling in the night

Home, keep hold of my heart

And I'm trying to find a way


- Voljela bih sjesti i napisati bas dugacak, tragican, poetican, suze-na-oci post o tome kako se osjecam, da napokon sve vidim na papiru "iz pticje perspektive", al nit osjecam sama sebe nit mogu sklopiti tri povezane recenice, a gdje jos i da su ugodne za citati

- Koliko si ti samo zlobna prema meni. Koliko si samo jebeno zlobna. Al nema veze, mozemo se oboje igrati. Jedna stvar koju volim kod sebe je to sto kad me jednom prestane biti briga, prestane bas zauvijek. Nije da cu gledati da ti ga uceram gdje god mogu, cak stavise i pomoci cu ti, ali me jednostavno *nece biti briga* Mozebit glupo od mene, ali sam se zakacila na tu jednu recenicu i nema teoretske sanse da ja to halalim. Bas onako eye opener. Mislim, nije da nisam prije shvatala stvari, al upalim ignore i vozdra. Nema vise. De da vidim dokle ces.

- kolko sam ruzna suncetipoljubim, strah me gledati se u ogledalo matere mi


Stariji postovi